Zasto se osecam SAMO,cak i kad su svi pored mene?

Ponekad sedimo medju ljudima,slusamo ih kako pricaju , smejemo se…a iznutra,kao da nas nesto tiho steze.Imamo osecaj kao da nas osmeh nedodiruje srce.Iako smo okruzeni drugima-taj osecaj praznine,nepripadanja ili tuge ne odlazi.

Ta tisina i osecaj koji nosimo u sebi cesto je tisa i od tisine oko nas,i upravo zato moze boleti najvise.Nije to zato sto nesto s nama nije uredu-vec zato sto dusa ponekad vapi da je neko zaista vidi,cuje,dodirne mislima.

Usamljenost medju ljudima je mozda i najdublja-jer ona nedolazi iz spoljasnjih okolnosti , vec iz neispunjenosti unutar nas.Ne iz nedostatka buke , vec iz nedostata Bliskosti.

Verujem da neki od vas imaju taj osecaj kad si okruzen drugima, a u sustini si sam, i taj osecaj samoce koji te paralise i vlada tobom neda ti prosto da se izrazis kako bi zeleo/la.

Ako se i ti osecas izgubljeno medju poznatima, usamljeno medju glasovima, to nije zato sto si slab ili previse osetljiv.To znaci da ti je potrebna neznost-prema sebi.

Mozda je vreme da prestanes da trazis da te drugi razumeju… i konacno pocnes ti da slusas sebe.Nekad je dovolno da samo sednes u tisini i upitas svoje srce:“Sta ti nedostaje?“i da bez osudjvanja cujes odgovor.Ponekad odgovor nije osoba, ni dogadjaj,vec onaj trenutak mira, u kom si potpuno iskreno ti-sam sa sobom.Tu si svoj i tu sagledavas celo svoje bice ,tu planiras ,stvaras bez ometanja drugih,polako….U tisini dolazis do rezultata koje trazis,prvo sam sa sobom,a onda u javi realizujes .A kad pocnes da budes blizak sebi,bices manje usamljen ,cak i medju drugima.Jer suocavanje sa sobom ,sa strahovima i ostalim sto te tisti bice ti lakse prevazici.

Neboj se….Tisina nije uvek prazna.Ponekad je to prostor gde dusa dise.Ako se osecas SAMO,mozda je to poziv da se sebi vratis.Jer najvazniji odnos koji imas -je onaj sa sobom .I tu u toj tisini, mozda prvi put cujes-da nisi sam.Nisi zaboravljen.Ti jesi vazan/na .

Ako si se ikada osetio/la usamljeno cak i medju ljudima-znas koliko to zna da boli.Nemoras cutati..Ako ti srce nosi pitanja, tugu,sumnju…Napisi mi u komentaru ili kontakt formi.Mozda zajedno dodjemo, dotaknemo odgovor koji ti treba.Ovaj blog je tvoje mesto tisine-ali i sigurnosti.Mesto gde smes da se otvoris, da budes ono sto jesi bez glume,podelis i olaksas dusu.Tu sam da ti budem vetar u ledja, rec utehe, ili samo neko ko razume. Nedrzite probleme u sebi da vas nerastrgnu,vec recite nekom ,ili meni koja sam ovde upravo za vas.

Zato otvori srce , mozda je bas ovo pocetak tvoje unutrasnje slobode.

Постави коментар